Marija Bistrica najveće je hrvatsko marijansko svetište, koje posjećuju ljudi iz cijele Hrvatske, ali i okolnih zemalja. Mnogi vjernici ondje pronalaze svoj duhovni mir, pa se tako tijekom cijele godine u Mariji Bistrici susreću tisuće hodočasnika iz različitih župa, gradova i biskupija.

Kip Majke Božje Bistričke izrađen je od drva, visok je 112 centimetra, potječe iz 15. stoljeća, crne je boje i pripada tzv. crnim Madonama. Prema predaji, kip se isprva nalazio u kapelici na Vinskom vrhu, ali zbog novih turskih provala 1545. godine, tadašnji bistrički župnik sakrio ga je u mjesnu crkvu sv. Petra i Pavla pod koru.

 

Svetište u Mariji Bistrici  postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Porastom marijanske pobožnosti i zbog mnogih milosnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke svetišna crkva postala je tijesna i premalena. Stoga bistrički župnik dr. Juraj Žerjavić (1875.-1911.), prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermanna Bolléa, dao proširiti i preurediti crkvu, župni dvor s arkadama, te iz stare crkve načini crkvu u stilu neorenesanse.

 

Svoje prvo najveće slavlje doživjela je Marija Bistrica 15. kolovoza 1971. godine kada je u njoj održan XIII. međunarodni marijanski kongres. Biskupi su te godine svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke.

 

Sadašnja crkva je visoka 13,80 metra, duga je 37,40 metara i široka 9,80 metara.

 

Zvonik crkve je visok 62 metra, a širok 7,70 metra.